Tako se Milan bavio raznim segmentima posla - radio je nabavku, bavio se marketingom, bavio se prodajom. Njegov radni dan je trajao predugo. U jednom momentu je shvatio da bi bilo sasvim u redu da zaposli nekog ko će raditi zajedno sa njim. Tako je i uradio - zaposlio je kolegu, i zajedno su sve radili.
Milan je naravno i dalje živeo u uverenju da on najbolje zna svoj posao, a to znači - sve. Zato je taj radnik stalno čekao da mu on kaže šta da radi i kako da to radi. Radnik je imao svoje ideje, ali Milan ih nije slušao - zato što je on najbolje znao svoj posao.
Međutim, uspeh i dalje nije stizao. Milan nije bio zadovoljan. Imao je utisak da i pored novog radnika i dalje sve on radi. I dalje nema vremena, a čak su i prihodi skoro na istom nivou. Zato je odlučio da otpusti radnika.
Tako nezadovoljan situacijom išao je ka svojoj kući posle napornog radnog dana. Na putu do kuće je zaspao u autobusu. Tada je počeo da sanja zanimljiv san. U tom snu počeo je da radi za nekog drugog čoveka koji je imao svoju firmu. Taj čovek je bio veoma uspešan, isto kao i njegova firma. U toj firmi je radilo mnogo ljudi. Svaki zaposleni u firmi je znao svoju ulogu i svoj posao. Svaki zaposleni u firmi je imao slobodu da donosi odluke u vezi sa poslom koji radi.